петак, 26. октобар 2012.

The Wonderful World of Ryoko Kui

Od svih autora koji su se pojavili u poslednjih nekoliko godina, ona je jedan od najperspektivnijih. Debitovala je prošle godine sa kolekcijom priča, Zmajeva škola je na vrhu planine (Ryuu no gakkou wa yama no ue), i pokupila pozitivne reakcije. U poslednjem Kono manga ga sugoi! taj naslov je delio 12. mesto na muškoj listi sa One Piece-om. U poslednjem Freestyle-u, koji je više naklonjen umetničkim kvalitetima od ovog prethodnog vodiča za japanske stripove, prošao je još bolje, deleći 8. mesto sa drugim naslovom. Međutim, Go Ito, možda najuticajniji japanski kritičar stripova nove generacije, dao mu je maksimalan broj glasova, što nije mala stvar.




Ovog meseca se pojavila u prodaji nova kolekcija priča, Sedam slatkih zmajića (Ryuu no kawaii nanatsu no ko), i Comic Natalie je objavio članak o odabiru i pravljenju naslovnice za taj tom, gde dobijamo i mogućnost besplatnog daunloda jedne priče iz kolekcije - što sam ja naravno uradio, i mogu vam reći da sam prilično zadovoljan. Više detalja o samoj priči ćete čuti u bliskoj budućnosti.




Crtež Rjoko Kui me najviše podseća na rad Aki Irie, koju sam već pominjao kao autora Ran i sivog sveta oko nje - a i slična je to vrsta fantastike, pomešana sa puno pozitivnih emocija i dizajnom koji udovoljava današnjim moe-standardima, ali ih na neki način i prevazilazi.

Kui ima svoj blog, koji se zove Nishi ni wa ryuu ga ita (Na zapadu bejahu zmajevi) i na japanskom je, ali uvek možete uživati u ilustracijama (ako već ne možete u kratkim stripovima), poput one koja prikazuje božanstvo vatre (hi no kami).

Inače, ona je iznikla iz amaterske scene (dođinši), i njeno prvo delo je prvobitno bilo distribuirano preko interneta. 

четвртак, 25. октобар 2012.

And now, something completely different...

Dakle, posle Morohošija, imamo ovo:



Comic Natalie (u slučaju da ne znate, to je japanski sajt na koji sam se često pozivao, deo većeg sajta Natalie) je sponzorisao jednu nagradu koja se zove "Manga jesen 100", i koja se sastoji u odabiru najboljih mangi iz prethodnih godinu dana, zaključno sa krajem jula, od strane aktivnih urednika časopisa. Njih 176 je učestvovalo u glasanju, a Lovely Muco! (Itoshi no Muuko) je na 9. mestu, sa 11 glasova, što je za jedan glas iznad Arakavine Srebrne kašike (Gin no saji), koja je sigurno jedan od najčešće pominjanih naslova ove godine.

Ne mogu da vam opišem koliko mi ovaj naslov deluje šarmantno i simpatično, i mislim da je vreme da psi uzmu stvar u svoje ruke... ovaj, šape, posle više desetina naslova koji su se bavili mačkama (ok, tu je i Pas koji bdi nad zvezdama, aka Hoshi mamoru inu, aka Stargazing Dog).

Molim vas da obratite pažnju: pas na slici nema manga-oči!!!

Daijiro Morohoshi's first artbook

Daiđiro Morohoši je verovatno najveći japanski autor stripova za koga niste čuli, osim ako niste čitali nešto od mojih pisanija. Poštovani Dejan Ognjanović, aka Ghoul, možda i najveći autoritet za horor na ovim prostorima, održao je pre neki dan predavanje na Sajmu knjiga o Lavkraftu u stripu - na koje nažalost nisam mogao da odem - koje je verovatno prošlo bez pominjanja Morohošija, ali ja ne znam crtača stripova koji ima sličniji senzibilitet Lavkraftu od njega. Citiraću samog sebe sa drugog mesta:

„Samo crteže gospodina Morohoshija ne umem da podražavam." Osamu Tezuka
 Tezukino priznanje je izrečeno tokom razgovora - odštampanog u specijalnom dodatku u časopisu Super Action sredinom 1985. - sa samim Morohoshijem i još jednim legendarnim autorom fantastike, Yukinobuom Hoshinom, i danas je već deo istorije. Možda u takvom „okruženju" ono može da deluje čudno - zaista, Hoshino je taj koji je najistaknutiji predstavnik detaljnog i realističnog crteža u svetu mangi. Međutim, ja sam vremenom shvatio kakvu to sposobnost ima Morohoshi koja je opčinila njegove kolege i mnoge druge tadašnje i buduće umetnike iz raznih oblasti: za razliku od sledbenika realističnog pristupa crtanju stripova, on ume da približi čitaocu neprikazivo.

 Dakle, velika je šteta (a možda i nije?) što zajednica fanova japanske pop-kulture nije zainteresovana za njega. On nikada nije bio "popularan" ni u svojoj rodnoj zemlji, ali je bio "autor stripova za autore stripova" i druge osobe iz kreativnih branši i njegov uticaj je neizmeran.



Razlog za njegovo pominjanje ovde je objavljivanje njegove prve knjige ilustracija (26.10.2012. u Japanu), u čiju produkciju je lično bio maksimalno uključen, od izbora slika do određivanja njihovog redosleda. U nju je ubačen i razgovor između njega i Josukea Takahašija (TAKAHASHI Yousuke), koji je takođe jedan od najeminentnijih autora horor-stripova u Japanu, tako da smatram svojom obavezom da nabavim knjigu u dogledno vreme, iako je cena oko 3500 jena, tj. 35 evra.


среда, 24. октобар 2012.

Akiko Higashimura on 999

Činjenice kažu sledeće: tekst na ovom blogu koji ima najveći broj pregleda je onaj koji se odnosi na damu iz naslova (evo ga ovde). I to ubedljivo najviše pregleda - otprilike koliko i sledećih najgledanijih 9 unosa uzetih zajedno. Zato je ovaj unos napravljen da podilazi željama publike (i mogućnostima gugla!), tako da je čak i naslov na engleskom, iz čega sledi da je njeno ime nužno u nominativu. Da li će broj pregleda ovog članka doći na prvo mesto? Ostanite sa mnom i videćemo!

Pošto već pričamo o Higašimuri, recimo onda nešto konkretno o njenoj delatnosti. Prvo - ali verovatno najmanje bitno - ona je bila zadužena za ilustraciju na omotu jedne muzičke kompilacije objavljene pre neki dan: King Songs of Captain Records, koja se bavi nezavisnim bendovima iz 80-tih i legendarnom etiketom Captain Records.

 


Druga stvar, Higašimura ima novi serijal koji se zove Kakukaku Šikađika (Kakukaku shikajika, iako nisam siguran šta se tu piše zajedno a šta odvojeno) i predstavljen je kao njena verzija Puta mange (Manga michi), što modernim čitaocima verovatno ne znači mnogo, pa ću ih uputiti na Bakumana, jer je ovde reč o devojci koja sanja o tome da postane crtač stripova. Zanimljiva uloga, sa kojom bi se mnoge srpske devojčice poistovetile. :)




Treće, u novom broju Da Vinčija (za novembar 2012), koji tek treba da mi stigne, nalazi se razgovor između Higašimure i Fumi Jošinage (YOSHINAGA Fumi), izuzetno aktuelne autorke stripova koja je i tema tog broja. Prava poslastica za sve ljubitelje japanskog stripa - razgovor dve od najvećih žena na modernoj japanskoj strip-sceni.

Iz septembarskog broja Da Vinčija

Tojota i Studio 4℃

Tojota je početkom ove godine - tačnije, u martu - pokrenula reklamnu kampanju nazvanu PES (Peace, Eco, Smile), koja je bila u vidu kratkih animiranih epizoda za koje je bio zadužen Studio 4℃, a muziku su radili 7 poznatih grupa i izvođača.

Ovako izgleda flajer za kampanju:

 


Poslednji od 7 izvođača su jedan od mojih favorita u japanskoj muzici: Spangle call Lilli line. Evo te, poslednje epizode:



Evo Tojotinog zvaničnog sajta za kampanju, gde možete videti i ostale epizode.

петак, 19. октобар 2012.

Pretpremijera filma "009 Re:Cyborg"

Sinoć u Tokiju. Bili su prisutne mnoge poznate ličnosti iz sveta mangi, ali reportaža je prilično dugačka, a ja sada nemam vremena da se bavim njome.

Ali, bez ovog neće proći: Go Nagaj, sa sopstvenom ilustracijom Džoa, glavnog "kiborga".




Film zvanično kreće u bioskopima (japanskim, naravno, ali i u još nekim zemljama) od 27. oktobra.

четвртак, 18. октобар 2012.

Ranjo Miyake's new work

25. oktobra izlazi 12. tom strip-serijala Imuri od Ranđo Mijake (MIYAKE Ranjou), o kome sam već govorio davno, na samim počecima ovog bloga. Ne samo to, već će i gospođa(?) Mijake imati svoju prvu autogramsku sesiju, uprkos relativno dugačkoj karijeri - crta stripove od 1998, a rođena je 1966. - i to u rodnom Saporu.


Ta vest verovatno apsolutno ništa ne znači ovdašnjim ljubiteljima stripa, pošto ne znači mnogo čak ni meni, ali sledeća bi mogla da privuče nečiji pogled.

Mijake je započela novi naslov, Mitsukuniden. Imuri nisu njen prvi serijal - pre toga je imala Bussen i Pet - i svaki je žanrovski drugačiji. Mitsukuniden je "Legenda o Micukuniju", rađena prema romanu Toa Ubukate (UBUKATA Tow), jednog od najpoznatijih japanskih pisaca fantastike, poznatog na Zapadu po romanu Mardock Scramble i scenariju za animiranu TV seriju Chevalier D'Eon. Evo naslovnica za prvi tom stripa i za roman:


 

Imam negde i intervju sa Ubukatom, ali ne povodom ovog romana već nekog drugog, ali... dođavola! :(

среда, 17. октобар 2012.

O novoj politici ovog bloga i jednom monstruoznom bestseleru japanske književnosti

Da bih se pojavljivao na ovom blogu češće od jednom mesečno, pokušaću drugačiji pristup: kratke unose posvećene jednoj temi. Nameračio sam se da objavim jedan duži tekst ovde, i od toga nisam odustao, ali dok se to ne desi, ovo će biti rukovodeći princip.

Pređimo malo na japansku popularnu književnost. Najveći hit u poslednjih godinu dana (možda uz Murakamijev 1Q84) je serija zvana Zapisnik slučajeva prodavnice polovnih knjiga Biblija od Ena Mikamija (MIKAMI En). Do sada su objavljena tri dela - poslednji u junu - i u tom trenutku tiraž svih knjiga iz serijala je bio 3 miliona!


Prvi tom Biblije



U časopisu Da Vinči je izašao članak o ovom serijalu, koji pokušava da objasni uzroke njegove popularnosti. Više o tome kada budem potpuno preveo isti - a to je jedna od stvari kojima se zanimam ovih dana - a za sada ću reći samo da se radi o detektivskim romanima, u kojima slučajevi imaju veze sa polovnim knjigama, a glavni lik je vlasnica dotične knjižare, Šioriko.

Koliko sam shvatio, popularnost ima neke veze sa interesantnom prezentacijom "klasične" književnosti modernoj publici, navikloj na "brzo" i "jednostavno".