петак, 21. октобар 2011.

Bilo jednom u drevnoj Kini...

Neko vreme sam razmišljao kako da započnem ovaj post: tužbalicom nad pravcem u kome ide Berserk ili tužbalicom nad stanjem na modernoj međunarodnoj manga-sceni (zvaničnoj i nezvaničnoj podjednako), na kojoj su prevodi velikih epova sa tematikom iz stare kineske istorije ili legende retki. Kada se čovek dvoumi, najbolje je ići linijom toka svesti i opisati tu dilemu. Dakle, tu smo.

Berserka ne pratim već neko vreme, od trenutka kada je počeo da se pretvara u Novu Družinu Prstena. Nije ni to loše, ali ja nemam vremena za nešto što je za Miuru samo sredstvo da uzme koji jen otaljavanjem posla. Kada vidim da se sva pažnja javnosti usmerava na nove filmske adaptacije Berserka, znam da je to znak da se jednoj nekada velikoj priči približava kreativni kraj.

S druge strane, zaista su svi veliki epovi u manga-formi koji se odigravaju u staroj Kini praktično nepoznati na dragom nam Zapadu. Jednom ću temeljno posvetiti vreme i misao toj problematici, ali ukratko, čini mi se da su sledeći razlozi najbitniji:
1. obično nema adaptacija u drugim medijima (ili su bezvezne i kada ih ima),
2. prevodioci-amateri nisu dorasli tom zadatku,
3. veliki izdavači bi mogli to da izvedu, ali slaba je ekonomska vajda.

Već godinama se priča kako ova ili ona manga podseća na Berserka, ali sada je došlo vreme da proglasimo pravog naslednika i pustimo ostale da se otimaju za druge titule. Dame i gospodo:  Kingdom.


 Naslovne stranice prva tri toma mange Kingdom

Kingdom je priča o usponu Li Xin-a (čita se: Li Šin) do slave kao generala dinastije Qin (čita se: Ćin), u vreme Zaraćenih država, u III veku pre nove ere. Za razliku od Berserka, koji počinje u kasnijoj fazi Gatsovog života i vraća se u prošlost da ispriča njegovu priču, ovde - iako vidimo odraslog Xina na prve tri stranice - priča počinje direktno i bez okolišanja. Xin je preke naravi i nezaustavljiv u svom cilju, poput Gatsa, i takođe se u borbi pretvara u ubilačku mašinu. Borbe u ovoj mangi nisu uvek realne u smislu sposobnosti i posledica - više imaju ukus legende i neverovatnih, gotovo natprirodnih dela - ali jednako su udaljene i od kineskog wuxia stila poznatog nam iz tolikih filmova. Čak je i crtež pod očiglednim uticajem Miurine estetike.

Xin u mladosti (obe stranice pratiti kao celinu, s desna na levo)


Nisam preveo naslov kao "Kraljevstvo" pošto je u originalu korišćena engleska reč, samo napisana japanskim pismom: Kingudamu. Vole Japanci aromu stranih jezika. Autor je Jasuhisa Hara (Yasuhisa Hara), za koga nisam čuo da je uradio išta drugo, a manga izlazi od 2006. u sejnen-časopisu Nedeljni Young Jump (izdavač Šuejša). Dakle, kada uporedim sledeće:
- Berserk, izlazi od 1989. u polumesečnom ritmu, do sada 36 sakupljenih tomova, i
- Kingdom, izlazi od 2006. u nedeljnom ritmu, do sada 23 sakupljena toma,
dođe mi da viknem Miuri "f*ck you, man! Šta si RADIO sve ove godine! I to sve sa asistentima!"



Neki opaki likovi se pojavljuju na Xinovom putu


Samo je prvih 7 poglavlja prevedeno za sada, što nije ni čitav prvi tom. Možete ih naći ovde:
- poglavlja 1-2 (grupa Exertus Scans), nedostaje par stranica i prevod nije nešto čime bi se trebalo ponositi, ali obavlja posao (osim zabune u vezi engleske transkripcije japanske transkripcije kineskih imena, ali hej...)
- poglavlja 3-7 (grupa HansMaulwurf)

Kako ovaj naslov izlazi u jednom od udarnih Šuejšinih manga-časopisa, a od prošle godine se često pominje u godišnjim pregledima manga-scene, verujem da će postati još poznatiji. Ako volite da budete među prvima koji znaju šta je novo i šta je "in", obratite pažnju. Ako ne volite, obratite pažnju zato što obećava.






недеља, 16. октобар 2011.

4 bonjour's parties

To je naziv japanske muzičke grupe koja broji najmanje 7 članova (nešto malo više muških nego ženskih), i koja koristi različite vokaliste i još različitije instrumente u svojoj muzici.


Pre neki dan sam preslušao njihov najnoviji album, Okapi Horn, koji je izašao krajem prošle godine, i to je nešto najbolje što sam do sada čuo ovog meseca. Iako postoje od 2001, to je tek njihov drugi zvanični album, posle Pigments Drift Down from the Brook iz 2007.
Podsetili su me na neke britanske grupe kao što su Spiritualized i Blue States, ali prisvojili su takav stil muzike fantastično, kao da su ga upravo oni i izmislili. Taj stil bi se mogao opisati sledećim rečima: glasovi koji više šapuću nego što pevaju, smisao koji više naslućujemo nego što čujemo, muzika koja je melodična, nenapadna i hromatski dinamična... ali to su samo reči, i pustimo muziku da opiše samu sebe.




Prijatno i... suptilno.


четвртак, 6. октобар 2011.

Manga/anime parafernalije 1

Evo jedne nove mini-serije u kojoj ću prikazivati zanimljive predmete iz svakodnevnog života sa motivima iz mangi, animea, i, eventualno, video-igara. Dakle, odeća, nakit, ukrasni predmeti za kuću...

Za prvu epizodu, evo najsvežijih modnih predmeta iz Japana:

1. Watashi wa Shingo jakna sa kapuljačom



Na šarama su neke legendarne rečenice iz mange, kao što je "Skočite sa vrha 333".

2. Novi Berserk privesci


Tri nova člana iz serije srebrnih privezaka sa motivima iz Berserka: dva Behelita u različitim "fazama", i Gatsov mač Zmajoubica.

Umezu Kazuo no noroi (Kletva Kazua Umezua, OVA, 1990.)

Među nekima vlada mišljenje da se horor ne može dobro uraditi u animaciji. Ako, recimo, u svetu japanske animacije ne postoji mnoštvo poznatih i priznatih naslova u tom žanru (a ne postoji), to se uzima kao dokaz ispravnosti takvog stava. Međutim, rekao bih da je problem pre u ekonomiji tržišta nego u hendikepu samog medija.


Neki naslovi koji prvi padaju na pamet kada se spomenu anime i horor verovatno bi bili Wicked City i Vampire Hunter D. Ali, prvi ja lako otpisati kao "akciju s elementima natprirodnog" (čujte, elementima!?), a drugi kao SF ili, još bolje, "dark fantasy avanturu". Ti filmovi neosporno imaju neke neprijatne scene, ali zar ih nema i bilo koji ozbiljan ratni film? Njihov osnovni senzibilitet ih vodi negde drugde, dalje od horora. Ima još sličnih primera. Oni su mi bili uzbudljivi na način na koji horor-filmovi nisu.

Ipak, animirani horor itekako postoji. Početkom 90-tih u Japanu je snimljeno nekoliko adaptacija horor-mangi, i to, naravno, samo-za-video tržište:
- Ankoku shinwa, poznat na engleskom kao Dark Myth, 2*50 minuta



- Umezu Kazuo no noroi, oko 40 minuta



- Kyofu shinbun (Novine straha), 2* ?(ovde čak ni ANN ne daje informaciju, a ja nisam gledao)



Prvi i treći su delo isto režisera, Takašija Ana (Takashi Anno). Ankoku shinwa nije loš: iako je dosta kulturno specifičan - i svako ko nije strastveni fan japanske istorije i legendi će biti bukvalno zdrobljen pod naletom informacija - najveća objektivna mana je užasno loša glasovna gluma na engleskom, nedostojna čak i obrazovnih emisija. Na našu nesreću, samo ta verzija kruži netom.

Kletva Kazua Umezua je veća misterija. Imena režisera i scenariste se nigde drugde ne pominju i studio koji je to producirao je isto toliko mističan. Objavljena je samo u Japanu i samo na VHS-u, što znači da je kopija koju možete naći očajno loša.
(Link: http://www.megaupload.com/?d=SSW6XEA8)

Epizoda se sastoji od dve nepovezane priče, čija jedina veza je slična tema: "Šta je kamera pokazala?" i "Ukleta kuća". Deca kao protagonisti - što je standardno za Umezua - ovoga puta sve devojčice. Priče idu jednim predvidljivom tokom, međutim - i na sreću - ne završavaju se tako.

Spojler: kao što je često slučaj u Umezuovim pričama, najveći užas je u nama samima

Dizajn likova je polu-realističan (kao i u mangama istog autora), animacija je vrlo štura, ali muzika je u određenim trenucima efektno disonantna.

Za decembar je najavljena CG-adaptacija mange Gyo Đunđija Ita (Junji Ito), tako da se nadam da ćemo imati jedan lep dodatak gornjoj listi.