петак, 1. фебруар 2013.

Profil: LAMA

Jednom - ne tako davno - postojala je elektro-rok grupa Supercar. I život beše dobar (ili ne). A onda se grupa raspala i svi članovi su otišli svojim putem. A život i dalje beše dobar (ili ne)... ali iz drugih razloga. I krajem 2010. postade još bolji, jer se Nakamura Kođi (aka Nakako) i Furukava Miki - srce Supercar-a - ponovo udružiše. I tako, Ušio Kensuke (agraph) od svoje idm-elektronike stvori kostur zveri; čuvena Tabući Hisako (bloodthirsty butchers, toddle) dade njenim preciznim ali hladnim pokretima fluidnost i životnost pomoću svoje gitare, a Nakako i Miki joj glasovima udahnuše dušu. I tako Lama dođe u svet.



Ona jeste duhovni naslednik Supercara, dakle (po meni), u najboljim trenucima (a ti su mnogi), njena muzika je savršen spoj roka i elektronike, koji se toliko mnogo grupa i izvođača trudi da postigne, ali većini izmiče . Kombinacija muškog i ženskog vokala (ali uglavnom ne u istoj pesmi) daje dovoljno raznovrsnosti, dok je muzika često repetitivna - ali, to je psihodelija, pa tu činjenicu ne treba uzeti u negativnom kontekstu. Hoću reći, muzika je tu da stvori atmosferu, a ova to radi vrlo dobro, uz poštovanje standardnog sistema vrednosti (melodija, harmonija i sl). Furukava svira i bas, ali je ovaj retko primetan bez posebne pažnje (meni).

Albumi:
- New! (2011)
- Modanica (2012)

Singlovi:
- Spell (2011)
- Cupid/Fantasy (2011)
- Parallel Sign (2012)

Nažalost, nema pravih spotova na Youtube-u, iako su oni snimili nekoliko, a slutim da je razlog taj što im je matična etiketa Ki/oon Music (čita se Kjuun), a ona je pod Sonijem, a mi svi već znamo da su tamo zlikovci po pitanju slobode pevanja i sviranja...

Нема коментара:

Постави коментар