петак, 21. октобар 2011.

Bilo jednom u drevnoj Kini...

Neko vreme sam razmišljao kako da započnem ovaj post: tužbalicom nad pravcem u kome ide Berserk ili tužbalicom nad stanjem na modernoj međunarodnoj manga-sceni (zvaničnoj i nezvaničnoj podjednako), na kojoj su prevodi velikih epova sa tematikom iz stare kineske istorije ili legende retki. Kada se čovek dvoumi, najbolje je ići linijom toka svesti i opisati tu dilemu. Dakle, tu smo.

Berserka ne pratim već neko vreme, od trenutka kada je počeo da se pretvara u Novu Družinu Prstena. Nije ni to loše, ali ja nemam vremena za nešto što je za Miuru samo sredstvo da uzme koji jen otaljavanjem posla. Kada vidim da se sva pažnja javnosti usmerava na nove filmske adaptacije Berserka, znam da je to znak da se jednoj nekada velikoj priči približava kreativni kraj.

S druge strane, zaista su svi veliki epovi u manga-formi koji se odigravaju u staroj Kini praktično nepoznati na dragom nam Zapadu. Jednom ću temeljno posvetiti vreme i misao toj problematici, ali ukratko, čini mi se da su sledeći razlozi najbitniji:
1. obično nema adaptacija u drugim medijima (ili su bezvezne i kada ih ima),
2. prevodioci-amateri nisu dorasli tom zadatku,
3. veliki izdavači bi mogli to da izvedu, ali slaba je ekonomska vajda.

Već godinama se priča kako ova ili ona manga podseća na Berserka, ali sada je došlo vreme da proglasimo pravog naslednika i pustimo ostale da se otimaju za druge titule. Dame i gospodo:  Kingdom.


 Naslovne stranice prva tri toma mange Kingdom

Kingdom je priča o usponu Li Xin-a (čita se: Li Šin) do slave kao generala dinastije Qin (čita se: Ćin), u vreme Zaraćenih država, u III veku pre nove ere. Za razliku od Berserka, koji počinje u kasnijoj fazi Gatsovog života i vraća se u prošlost da ispriča njegovu priču, ovde - iako vidimo odraslog Xina na prve tri stranice - priča počinje direktno i bez okolišanja. Xin je preke naravi i nezaustavljiv u svom cilju, poput Gatsa, i takođe se u borbi pretvara u ubilačku mašinu. Borbe u ovoj mangi nisu uvek realne u smislu sposobnosti i posledica - više imaju ukus legende i neverovatnih, gotovo natprirodnih dela - ali jednako su udaljene i od kineskog wuxia stila poznatog nam iz tolikih filmova. Čak je i crtež pod očiglednim uticajem Miurine estetike.

Xin u mladosti (obe stranice pratiti kao celinu, s desna na levo)


Nisam preveo naslov kao "Kraljevstvo" pošto je u originalu korišćena engleska reč, samo napisana japanskim pismom: Kingudamu. Vole Japanci aromu stranih jezika. Autor je Jasuhisa Hara (Yasuhisa Hara), za koga nisam čuo da je uradio išta drugo, a manga izlazi od 2006. u sejnen-časopisu Nedeljni Young Jump (izdavač Šuejša). Dakle, kada uporedim sledeće:
- Berserk, izlazi od 1989. u polumesečnom ritmu, do sada 36 sakupljenih tomova, i
- Kingdom, izlazi od 2006. u nedeljnom ritmu, do sada 23 sakupljena toma,
dođe mi da viknem Miuri "f*ck you, man! Šta si RADIO sve ove godine! I to sve sa asistentima!"



Neki opaki likovi se pojavljuju na Xinovom putu


Samo je prvih 7 poglavlja prevedeno za sada, što nije ni čitav prvi tom. Možete ih naći ovde:
- poglavlja 1-2 (grupa Exertus Scans), nedostaje par stranica i prevod nije nešto čime bi se trebalo ponositi, ali obavlja posao (osim zabune u vezi engleske transkripcije japanske transkripcije kineskih imena, ali hej...)
- poglavlja 3-7 (grupa HansMaulwurf)

Kako ovaj naslov izlazi u jednom od udarnih Šuejšinih manga-časopisa, a od prošle godine se često pominje u godišnjim pregledima manga-scene, verujem da će postati još poznatiji. Ako volite da budete među prvima koji znaju šta je novo i šta je "in", obratite pažnju. Ako ne volite, obratite pažnju zato što obećava.






недеља, 16. октобар 2011.

4 bonjour's parties

To je naziv japanske muzičke grupe koja broji najmanje 7 članova (nešto malo više muških nego ženskih), i koja koristi različite vokaliste i još različitije instrumente u svojoj muzici.


Pre neki dan sam preslušao njihov najnoviji album, Okapi Horn, koji je izašao krajem prošle godine, i to je nešto najbolje što sam do sada čuo ovog meseca. Iako postoje od 2001, to je tek njihov drugi zvanični album, posle Pigments Drift Down from the Brook iz 2007.
Podsetili su me na neke britanske grupe kao što su Spiritualized i Blue States, ali prisvojili su takav stil muzike fantastično, kao da su ga upravo oni i izmislili. Taj stil bi se mogao opisati sledećim rečima: glasovi koji više šapuću nego što pevaju, smisao koji više naslućujemo nego što čujemo, muzika koja je melodična, nenapadna i hromatski dinamična... ali to su samo reči, i pustimo muziku da opiše samu sebe.




Prijatno i... suptilno.


четвртак, 6. октобар 2011.

Manga/anime parafernalije 1

Evo jedne nove mini-serije u kojoj ću prikazivati zanimljive predmete iz svakodnevnog života sa motivima iz mangi, animea, i, eventualno, video-igara. Dakle, odeća, nakit, ukrasni predmeti za kuću...

Za prvu epizodu, evo najsvežijih modnih predmeta iz Japana:

1. Watashi wa Shingo jakna sa kapuljačom



Na šarama su neke legendarne rečenice iz mange, kao što je "Skočite sa vrha 333".

2. Novi Berserk privesci


Tri nova člana iz serije srebrnih privezaka sa motivima iz Berserka: dva Behelita u različitim "fazama", i Gatsov mač Zmajoubica.

Umezu Kazuo no noroi (Kletva Kazua Umezua, OVA, 1990.)

Među nekima vlada mišljenje da se horor ne može dobro uraditi u animaciji. Ako, recimo, u svetu japanske animacije ne postoji mnoštvo poznatih i priznatih naslova u tom žanru (a ne postoji), to se uzima kao dokaz ispravnosti takvog stava. Međutim, rekao bih da je problem pre u ekonomiji tržišta nego u hendikepu samog medija.


Neki naslovi koji prvi padaju na pamet kada se spomenu anime i horor verovatno bi bili Wicked City i Vampire Hunter D. Ali, prvi ja lako otpisati kao "akciju s elementima natprirodnog" (čujte, elementima!?), a drugi kao SF ili, još bolje, "dark fantasy avanturu". Ti filmovi neosporno imaju neke neprijatne scene, ali zar ih nema i bilo koji ozbiljan ratni film? Njihov osnovni senzibilitet ih vodi negde drugde, dalje od horora. Ima još sličnih primera. Oni su mi bili uzbudljivi na način na koji horor-filmovi nisu.

Ipak, animirani horor itekako postoji. Početkom 90-tih u Japanu je snimljeno nekoliko adaptacija horor-mangi, i to, naravno, samo-za-video tržište:
- Ankoku shinwa, poznat na engleskom kao Dark Myth, 2*50 minuta



- Umezu Kazuo no noroi, oko 40 minuta



- Kyofu shinbun (Novine straha), 2* ?(ovde čak ni ANN ne daje informaciju, a ja nisam gledao)



Prvi i treći su delo isto režisera, Takašija Ana (Takashi Anno). Ankoku shinwa nije loš: iako je dosta kulturno specifičan - i svako ko nije strastveni fan japanske istorije i legendi će biti bukvalno zdrobljen pod naletom informacija - najveća objektivna mana je užasno loša glasovna gluma na engleskom, nedostojna čak i obrazovnih emisija. Na našu nesreću, samo ta verzija kruži netom.

Kletva Kazua Umezua je veća misterija. Imena režisera i scenariste se nigde drugde ne pominju i studio koji je to producirao je isto toliko mističan. Objavljena je samo u Japanu i samo na VHS-u, što znači da je kopija koju možete naći očajno loša.
(Link: http://www.megaupload.com/?d=SSW6XEA8)

Epizoda se sastoji od dve nepovezane priče, čija jedina veza je slična tema: "Šta je kamera pokazala?" i "Ukleta kuća". Deca kao protagonisti - što je standardno za Umezua - ovoga puta sve devojčice. Priče idu jednim predvidljivom tokom, međutim - i na sreću - ne završavaju se tako.

Spojler: kao što je često slučaj u Umezuovim pričama, najveći užas je u nama samima

Dizajn likova je polu-realističan (kao i u mangama istog autora), animacija je vrlo štura, ali muzika je u određenim trenucima efektno disonantna.

Za decembar je najavljena CG-adaptacija mange Gyo Đunđija Ita (Junji Ito), tako da se nadam da ćemo imati jedan lep dodatak gornjoj listi.





недеља, 11. септембар 2011.

Kazuo Umezu i Mardock Scramble

Evo, ukratko, nešto od onoga šta sam čitao i gledao u poslednjih nedelju dana.

Od mangi: Watashi wa Shingo od Kazua Umezua.

Umezu je čudan lik - u svakom smislu. Čak i kao fizička pojava. Njegova dela su često istovremeno potpuno melodramatična i hirurški hladna i bezosećajna, nostalgično infantilna i visoko intelektualna, poetična i realistična, praveći od njega još veću enigmu, potpuno zbunjujuću za zapadnu žanrovsku kritiku, naučno-fantastičnu ili horor, kada bi ova samo obratila pažnju na njegovo postojanje.

Umezuov sledbenik Đunđi Ito (Junji Ito) je van Japana poznat isto koliko i on, a možda i više, što bi Japancima bilo apsurdno. Umezu je jedan od očeva modernog japanskog horora i isto toliko značajan tamo kao, recimo, John Carpenter ili Steven King ovde. Itov stil crtanja je sličan, prilično realističan i sa dosta tuša, i može se reći da je, od njih dvojice, on bolji kao ilustrator. Ali, tehnički aspekti crtanja nisu jedini tehnički aspekti stripa, i u smislu kadriranja i pogađanja pravog ritma Umezu je jači. Kao i po likovima - kod njega to su često deca, ali Ito nije dobar u toj oblasti i obično imam utisak da su njegovi likovi samo manekeni na pozornici straha i ludila.

Tek sam pročitao prvi tom debljeg, bunko-izdanja (šta da vam kažem, nedostatak slobodnog vremena), i još uvek nemam potpunu sliku, ali stekao sam utisak da je ovo Umezuovo najbolje delo. Možda zbog obuzdavanja koje je pokazao na početku. Događaji slede brzo jedan za drugim, ali sama radnja se pomera sporo. Mi znamo da će se nešto desiti - kao i uvek kod Umezua - ali on razvlači i razvlači taj trenutak iščekivanja, a ni za trenutak nam nije dosadno. Sam naslov je prost: Moje ime je Šingo. Žanrovski delimično naučna fantastika, a delimično poema o sukobu dece i odraslih, čoveka i mašine, prirodnog i veštačkog.. Iz čitavog Umezuovog opusa, mislim da je to njegovo najcenjenije i umetnički najuticajnije delo (iako on sam kao najbolje ističe Hyoryu kyoshitsu, aka The Drifting Classroom). Ipak, Učionica je objavljena kao šonen-strip, a Šingo kao sejnen-, čime naša očekivanja automatski postaju veća.


Osvrnuću se ja još na ovaj naslov.


Od animea: Mardock Scramble: The First Compression

Mardock Scramble... čuveni roman Toa Ubukate (Tow Ubukata), objavljen kao trilogija. U skladu s tim, planirana je produkcija tri bioskopska filma, od kojih su prva dva već puštena u Japanu (drugi na početku ovog meseca). Glavne odrednice bi bile cyberpunk i noir, a mi volimo i jedno i drugo, jel' tako? :)

Po okruženju i atmosferi najsličniji su Ošijevi (Mamoru Oshii) filmovi Ghost in the Shell. Budućnost, napredne tehnologije koje menjaju ljudska tela, istraživanje njihovog uticaja na društvo i psihu pojedinca, borba protiv zločina, sumorna atmosfera - to su neke spone između ovih dela. Ali, dok se ti Ošijevi filmovi više bave odnosom čoveka prema virtuelnom i univerzalnoj mreži informacija, Mardock Scramble je pre svega triler u SF-okruženju... čiji kraj još uvek ne vidim, pa se tu praktično moja razmišljanja o sličnostima i razlikama završavaju.

Ovaj prvi film traje oko 70 minuta i prekida se u odlučujućem trenutku borbe. Nema mnogo likova, ali postojeći se ponose čudnim imenima (kao što su Rune Ballot, Oeufcoque Penteano (čita se: Ufkok Pentino), Shell Septinos ili Dimsdale Boiled) i isto toliko čudnim psihološkim profilima.



Solidan film, pre svega zahvaljujući sadržaju (zanimljiva upotreba tehnologije i depresivno mračan svet glavne junakinje), ali nefilmičan u pojedinim trenucima iscrpnih dijaloga (uvek se setim kako su taj problem maestralno ublažili u TV seriji Moryo no hako) i stoga povremeno naporan za gledanje. Naravno, budući da je ovo samo prvih 70 minuta jednog, celovitog dela, konačan sud će morati da sačeka do gledanja nastavaka.




петак, 26. август 2011.

Big In Japan

Danas sam na forumu Znaka Sagite izneo neku listu najbolje ocenjenih japanskih stripova na sajtu Manga Review. Prenosim je i ovde, zajedno sa trenutnim prosekom (samo mange sa preko 10 glasova su uzete u obzir):

50. Kentou ankokuden Cestus  7.85
49. G senjo Heaven's Door  7.85
48. Animal Doctor  7.86
47. Last Inning  7.87
46. Silent Service  7.87
45. Kodoku no Gourmet  7.88
44. Ten - tenho doori no kaidanji  7.88
43. Kobe resident  7.88
42. Town of Evening Calm, Country of Cherry Blossoms  7.89
41. Yotsuba and...  7.89
40. Shakariki!  7.89
39. Ocha ni gosu (A Bad Boy Drinks Tea)  7.90
38. Karakuri Circus  7.91
37. Real  7.91
36. Hyogemono  7.92
35. Otoosan wa shinpai suru  7.92
34. Glass Mask  7.92
33. Dokyoboshi  7.92
32. Sugar  7.93
31. capeta  7.94
30. Air Master  7.94
29. The Way of Manga  7.96
28. Master Keaton  7.96
27. Historie  7.96
26. Kingdom  7.97
25. Tomorrow's Joe  7.97
24. Shigurui (Death Frenzy)  7.97
23. Doraemon  8.01
22. Imperial Guards  8.01
21. Hunter x hunter  8.06
20. Level E  8.09
19. Dorohedoro  8.11
18. Kyoshiro 2030  8.15
17. Maison ikkoku  8.20
16. My Name Is Shingo (Watashi wa Shingo)  8.21
15. Ushio and Tiger (Ushio to Tora)  8.23
14. Nausicaa of the Valley of the Wind  8.25
13. Ping-pong  8.25
12. Tobaku mokushiroku Kaiji  8.27
11. Yokohama Shopping Trip  8.28
10. Fujiko F. Fujio ishoku tanpenshuu (kolekcija kratkih priča)  8.29
09. Phoenix (Hi no tori)  8.29
08. Sanctuary  8.30
07. 7 Seeds  8.42
06. Natsuko's Sake  8.44
05. JoJo's Bizarre Adventure  8.44
04. Black Jack  8.57
03. Gin to kin  8.60 (bukvalan prevod "Srebro i zlato")
02. Slam Dunk  8.64
01. Parasyte (Kiseijuu)  8.79


Neki nama poznati naslovi:
Berserk  7.82
Devilman  7.74
Akira  7.67
Gunnm (Battle Angel Alita) 7.52
Fullmetal Alchemist  7.46
Dragon Ball  7.45
Blade of the Immortal  7.42
Blame!  7.32
Vinland Saga  7.27
Ghost in the Shell  7.20
Monster  7.00
Death Note  6.50
One Piece  6.44
Gantz  6.42
20th Century Boys  5.77
Naruto  4.69
Bleach  3.31
Neki autori se ponavljaju na listi, a među njima su Nobujuki Fukumoto (Nobuyuki Fukumoto), Hitoši Ivaaki (Hitoshi Iwaaki), Takehiko Inoue, pa i sam Osamu Tezuka.

Jedan 'point of interest' bi svakako bila vrlo visoka pozicija za Slam Dunk, i to ne samo na ovoj, nego na bilo kojoj listi koju pravi japanska publika. Taj naslov jednostavno uživa bogoliki status tamo. Inoue je odličan crtač i ovaj naslov je dosta realističniji (i u smislu crteža i u smislu priče) od prosečnog šonen-naslova, ali mene nikad nije privlačilo da se posebno bavim njime. Dobro, ono što nisam čitao ne mogu ni kritikovati, jelte.

Druga interesantna stvar bi bila popularnost nekih šonen-autora koji nisu toliko poznati na Zapadu. Kazuhiro Fuđita (Kazuhiro Fujita) je primer. Njegova dva najveća dela su Ušio i Tigar (Ushio to Tora) i Cirkus lutaka (Karakuri Circus). Ovo drugo nisam ozbiljnije čitao, ali Ušija i Tigra jesam (iako ne sve - koliko se sećam, nije ni sve bilo prevedeno u to vreme, a moje znanje japanskog je suviše malo da bih se mučio sa 33 toma). To je strip o jokajima i neka vrsta modernog naslednika (onoliko koliko su 90-te "moderne", jelte) GeGeGe no Kitara Šigeru Mizukija (Shigeru Mizuki). Ušio je dečak, a Tigar (Tora) je jokaj (natprirodno biće iz japanskog folklora) zarobljen uz pomoć magičnog koplja, koga Ušio potom oslobađa. Iako je glavni lik suviše ispravan i pravolinijski-razmišljajući za moj ukus, Ušio i Tigar imaju neke od najmračnijih scena koje sam ikada video u šonen-stripu.




 S druge strane, trenuci humora ublažavaju mračne scene kao što je ova gore, s onijem (demonom) koji živi u slici.


Takođe, slažem se sa visokim mestima za Black Jack i JoJo's Bizarre Adventure. Slažem se i sa mudrom procenom Bleach-a (lol). My Name Is Shingo je najbolje delo Kazua Umezua (prema mom znanju), a Maison ikkoku Rumiko Takahaši (prema svačijem znanju). Gantzom nikada nisam bio posebno oduševljen (Berserk i Hellsing su mi daleko bolji, recimo) - nije loš, ali ideja daleko nadmašuje realizaciju, po meni. Dorohedoro me (pozitivno) iznenađuje svojim prisustvom, a Kyoshiro 2030, čuveni SF-SF (science fiction sexual fantasy) možda još i više. A Parasyte je manga zbog koje sam tu gde sam.

Jedino "negativno" iznenađenje bi možda bio niski ugled Naokija Urasave (Naoki Urasawa) - mada je Master Keaton u vrhu, Urasava je tu samo crtač.

Kada se sve sabere i oduzme, ilustratorska veština je japanskoj publici najmanje bitan faktor u proceni stripa.


петак, 12. август 2011.

The coolest punch ever!

Jojo's Bizarre Adventure, deo IV, Diamond Is Unbreakable.





Kratko objašnjenje: zločinac drži ženu kao taoca i preti joj nožem. Kada mu Đosuke (a to je tip sa smešnom frizurom, ali ako ste pametni, nećete mu to reći) priđe, on se odluči da ubije ženu, na šta Đosuke pušta svog psihičkog dvojnika (to je lik u oklopu, koga obični ljudi ne vide, kasnije nazvan Crazy Diamond). Ovaj rukom probuši ženu, zgrabi nož, i probuši zlikovca. Pošto vrati ruku, vrati sve kako je bilo (to je njegova primarna sposobnost), ALI - ostavlja nož u stomaku kriminalca! Sve se desilo u sekundi (Crazy Diamond ne može da oživljava), a žena je nepovređena.

Čik neka neko nadmaši ovo!